Ja sam zadnjih dana kao pokvarena ploča, samo dijeta, kile, sijeta, kile, danas je ovaj dan, danas proteini, danas voće i tako vjerojatno ubiajm u pojam svoje najdraže. Ali moraju mi biti podrška ili barem slušati bez zanovjetanja...
Uglavnom 7 kilograma je otišlo u zaborav... ma bravo ja... idemo dalje danas sam ubacila nekoliko smokića u svoja grešna usta i pritom sama sebe zamrzila al eto griješiti je ljudski....
 Ja vas pozdravljam do sljedećeg puta koji će biti uskoro nadam se sa još boljim rezultatima...

Treći mi dan dijete neću baš vodit dnevnik svaki dan kako sam to prvobitno bila zamislila, nekako mi se neda.
A da moram si malo ojačati karakter pa stalno nešto švrljam po blogovima da vidim kakve sve drugi bitke vode pa se tako tješim da nije meni najteže... ( ha, ha )
Sve u svemu nije lako ali gura se , muž me nekako zadnjih dana iznanađuje , postao je u sexu nevjerojatan, pa odmah prorađuje moje šesto čulo: da mi možda nešto ne skriva, pa se iskupljuje na drugi način ???????? hm brzo će sve to isplivat na površinu, prevariti  me jadan nije stigao jer sam mu za petama stalno i zašto bi kad doma dobije sve što poželi ali nešto se tu krije...
Iskreno ne brine me jer nema tog problema kojeg nas dvoje nebih mogli riješiti, jučer ležimo na našem krevetu bembo naravno u sredini, i ja si mislim još samo da uguram mamu i tatu, seku i šogora i moju mrvicu pa da i baku i ja najsretnija na svijetu, sve moje ljubavi u jednom krevetu...

Ja očekujem neke komentare, bilo kakve tek da vidim dal ima nekog tko bi mi se priključio na mojoj dijeti da malo razmjenjujemo iskustva. Danas je bio drugi dan i tako prošao je dosta dobro , nisam gladna i ustrajna sam , pošto je većv rijeme da počnem malo promjena uvodit u svoj život... Pa ako ima nekog ajmo da osnujemo i mi svoj club.....  pusa

počinje Korizma, vrijeme kad se nečeg odričemo, naravno odriču se oni kojima je stalo do toga. Ja ne sudim ni ne optužujem ni jednu a ni drugu stranu. Samo znam da je meni ta pokora melem u godini. Nisam se do sad striktno svega držala ali sam sada čvrsto odlučila da hoću . Ove korizme sam nabacila UN dijetu i danas je prvi dan. Stala sam na vagu i vaga je pokazala poražavajuće rezultate. Sve u svemu kojih 8 kg se nakupilo kroz ove blagdane, užas ne mogu vjerovati da sam si to mogla dopustiti. Danas je bio proteinski dan i tako da sam za ručak pripremala ribu ( pošto je i čista srijeda) i bilo mi je dovoljno, sad me malo počela čopat neka nervoza u stomaku ali mogu ja to pobijediti.... pa barem jednom u životu da tu j....... dijetu provedem kraju. Tako je to sutra počinje škrobni dan pa ću već smislit jelovnik. Držim si palčeve da ne posustam....   Ako ima nekog tko je još na toj istoj dijeti voljela bi da mi se javi da razmjenimo iskustvaa....

Današnji dan mi i nije nekako naročito počeo uhvatila me gripa pa bolujem, jedva sam se spustila kod sveki na kavu da malo nadopunim svoje skromno mišljenje o njoj i još jednom si ponovim zašto ja uopće to sve trpim... Zar je moj muž stvarno vrijedan toga da oni mene i moje dijete podcjenjuju, da ja moram slušat njihova maloumna sranja i trpit bezobrazluk tuđe djece koja ni nemaju zrnce kulture a kako da i steknu neke prave moralne vriejdnosti kad ih odgajaju idioti... Eto malo sam si dala oduška sad ću da par puta lupim glavom u zid pa da sve sjedne na svoje mjesto...
Malenog sam stavila na spavanje, napravila sve svoje obveze oko kuće i sad carujem sa svojim prijateljem , malo skonula na mama-mami forum sa mojih 3000 dušica koje me jedine raduju svojim savjetima i iskustvima.... a nekad i nasmiju do suza.
Toliko za danas sad ću opet malo da se uhvatim kuhače možda će mi poć od ruke pa ispadne nešto jestivo ( ja se malo šalim kuhanje mi je u boljoj polovici glave).. pusa

korak po korak i stigla nam veljača, mjesec koji obilježava dan zaljubljenih. a ja definitivno spadam u tu kategoriju, zaljubljena sam do ušiju u svog dragog i svog malog miša. Moram ih oboje iznenaditi nečim posebnim. još smišljam plan ah, valjda će mi do 14. nešto kvalitetno pasti na pamet. iskreno nekako mi i nije volja pisati ovaj blog jer onda moram da pročačkam i ostale vijesti na netu i samo se razočaran, šta u politiku, šta u sudstvo, šta u medije a najviše u našu Najhumaniju profesiju doktore. Užas koliko su daleko spremni iči, svaki dan netko umre njihovom krivicom a ja nekako samo više razmišljam i potiho patim sa svima njima pogotovo kad je dijete u pitanju, to se odmah poistuvjećujem... uglavnom cijela naša država ide k vragu posla nema, političari grabe i rukama i nogama, neznaš na kojem će te čošku netko upucat, pa da mi smo na balkanu i tako će zauvijek i ostat i da tisuću puta uđemo u EU ostat ćemo Balkanci jaki na jeziku slabi na djelima, barem kad su dobra djela u pitanju, lošima bi se bogami mogli hvaliti do besvijesti.   toliko za danas ja sam se raspričala pa da ne duljim, ćao

Teške riječi su pale zar ne, nakon lutanja po netu svratim da napišem par redaka pa tako zaokružim ovaj mjesec u neku cjelinu. Nije mi baš prošao najbolje ali je prošao A TO JE BITNO. Nekako nakon blagdana nikako da stanemo na zelenu granu sve nas koči zagomilali se računi, sve kupujemo za dva tri dana nikako da olakšam dušu u nekoj većoj kupovini, naime ja obožavam kupovati špeceraj mogla bi tako cijele dane ali onda strada novčanik i opet muž ima argumenata da su žene tu samo da prazne džepove... 
i tako osim financijske bolesti uhvatila nas viroza koja lagano prolazi i to je sve  . idemo na  veljaču i nove pobjede....

ma prokleta viroza sve polako hvata, neki dan mi je muž bio sav nikakav ali za njega se ne bojim, on može svašta izdržati ali sad maleni, trmperatura ga obara iako  je još uvijek HVala Bogu uspijevamo skidat al ona se opet vraća nakon par sati. Užas taman kad sam mislila da su boleštine prošle, eto opet. Još da ja nisam paničar kakvog svijet nije vidio, ajoj, pomozi mi Bože ...

 maleni spava, muž mi bolestan a ja sama samujem u svom carstvu. Sutra je veoma važan dan i moram se psihički pripremiti, naime radi se o mogućem poslu za kojeg nisam baš sigurna da sam spremna. Malo mi je rano odvajati se od malog a opet raditi se mora jer se od zraka nažalost nemože živjeti. I tako molim boga da posao i dođe i ne dođe... ne spava mi se samo razmišljam dali sam pametno postupila prijavljujući se za posao ili bi ipak morala malo pričekat da mi miš još malo naraste ( iako će on uvijek za svoju mamu biti malen )....   

kao što sam naslov kaže danas ću opisati svoje najvrjednije dostignuće tijekom svog mladog života ( točnije svojih 22 godine). NA samom početku 05 godine ostala sam trudna, znači u meni se ugnjezdila jedna malena mrvica koja je kroz devet mjeseci koliko je koristila moje gostoprimstvo u meni probudila dotad nepoznate osjećaje, osjećaje koji su produbljivali moju ljubav, želju i iščekivanje da bude mama.... Uz to što je iz mjeseca u mjesec rastezala moj trbuh na sve moguće strane, bockala me svako malo poput tisuću noževa , bila je i moj najdraži stanar, uz mene se budila uz mene je zaspala, ispod mojeg je srca rasla. Tako da mi je početkom listopada kad asu se bližile finale moje trudnoće pomalo i bilo žao što taj osjećaj nestaje što moj maleni stanar izlazi ali opet jedva sam čekala da ga konačno vidim, zagrlim i poljubim. Sam porod neću puno opisivati iako je prošao jako brzo i bio je recimo lagan, odigrao se u bolinici u Čakovcu dana 12. 10 . DA moj anđel je taj dan došao na svijet , bio je predivan, malen, plav, uspavan, i samo moj.... Tok dana ja sam započela svoju najveću karijeru postala sam mama malenom biću koje me stalno treba. Ja vjerujem da nema većeg zadovoljstva i veće sreće nego kad vidite svoje dijete kad vidite njegov osmjeh oči koje se smješe i da nema veće ljubavi od ljubavi majke prema sinu ili kćeri. od tog se dana moj život promjenio, kockice su se posložile, ( moj trbuh još uviejk ne ali o tom potom) i mi smo postali malena obitelj. Posvećujemo sinu sve svoje dane, učimo ga da bude jednog dana svoj čovjek, da zna cijeniti dobrotu i da jednog dana i on upozna takvu sreću kakvu je on nama donio.....   ovo je bilo samo za mog malenog Dominika, mrvicu koja se pretvara u lopticu...